Otvoriti se oprostu Ispis
Subota, 07 Listopad 2017 09:17

2017-10-7Svemogući vječni Bože, bolji si nego što zaslužujemo i želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši, a daruj i ono što ne umijemo moliti. (Zborna molitva 27. nedjelje kroz godinu)

 

Zar Bog može biti drugačiji, osim milosrdan? Nije li Bog sama dobrota i njeznost? Prisjetimo riječi psalmista: Milosrdan i milostiv je Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. (Ps. 103, 8-10).

Etimološki gledano milosrđe znači otvoriti srce bijednome, ranjenome. Sam Isus Krist je rekao kako nije došao radi pravednika, nego radi grješnika, onih koji liječnika trebaju. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike. (Mt 9,13). Priznati svoje grijehe znači stati pred Boga, naše sve, pokazati sebe, izložiti mu cijeloga sebe, sa svim svojim ništa, sa svom svojom bijedom, mislima, slabostima i propustima. Stati pred Boga takav, znajući kako Bog ne želi da se itko od nas izgubi, da je njegovo milosrđe neizmjerno veće od svih naših grijeha, da je njegova ljubav neizmejrno veća i jača od bolesti koju treba izliječiti u nama. Papa Franjo je rekao kako je upravo milosrđe osobna iskaznica našega Boga, te kako se Bog nikada ne umara opraštati nama naše grijehe, već smo mi ti koji se umaramo tražiti oproštenje.

Prihvaćanje Božjeg milosrđa podrazumjeva najprije priznanje naših grijeha: Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1Iv 1,8-9). A sam grijeh znamo da je uvreda Bogu, prekršaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti, prijestup istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu….grijeh je taj koji ranjava našu narav i čini nas bolesnima. Grijeh udaljuje naša srca od Boga: Tebi, samo tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom. (Ps 51,6). I upravo grijeh jest mjesto susreta sa Božjim milosrđem, i vjerujem kako samo onaj tko je dirnut, pomilovan nježnošću milosrđa nakon grijeha, doista u punini poznaje Gospodina. Dar oprosta grijeha je toliko neizmjeran da se našim ljudskim očima može činiti čak i „nepravedan“ koliko je preobilan.  Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. (Iv 10,10) To je ljubav našega Boga, koju nam je dao po žrtvi svojega Sina. Isus se ponizio, prihvatio je da bude mučen, razapet i ponižen, kako bi nas otkupio od grijeha. Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. (Lk 15,7). Na slici vidimo prikaz Isusovog milosrđa i ljubavi. Pod svoj plašt skriva ovce svoje, ljubi ih, dok vuk sa strane vreba kako da ih otme. Tako postupa i sa našim grijesima, želi da se svi ljudi spase, da ih spasi od zle naravi.

Jasno se vidi kako Bog svojim milosrđem ide iznad pravde, uključuje ju i nadmašuje u jednom višem činu u kojem se doživljava ljubav, koja je temelj istinske pravde. Bog oprašta sve, pruža svima novu mogućnost, izljeva svima svoje milosrđe, svima koji ga traže; Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Gospodinu prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio. (Ps 32,5).

Prisjetimo se iz Evanđelja Zakeja, Mateja, Samarijanke, Nikodema, dobrog razbojnika: svi oni su u svom grješnom srcu imali nešto što ih je spašavalo. Bili su otvoreni oprostu, njihovo je srce uočavalo vlastitu slabost, priznavali su se onakvima kakvi su bili – grješnima.  Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost. (Rim 5,20). Samo svijest da smo mi sami grješnici, može izroditi traženjem oprosta, milosrđa, a ujedno i davanjem našeg oprosta i milosrđa našim bližnjima.

"Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“(Lk 23,43) Ovom rečenicom Isus je razbojniku do sebe darovao sve. Sve što je obećao svakome od nas, a jedino što trebamo je priznati sebe i vjerovati. Imati suosjećanje i spoznanje koje se hrani sviješću kako smo i mi isto tako grješnici. Zato ne samo da trebamo tražiti Božje milosrđe, nego ga trebamo i nasljedovati, truditi se biti dio Božje logike. Molimo Gospodina za otvorenost oprostu grijeha, kako bi zadobili milosrđe koje ćemo dalje dijeliti drugima…jer kako da damo nešto što nismo primili i kako da opravdamo nekoga ako se sami nikada nismo osjetili opravdanima ili doživjeli opravdanje? Kako moliti Gospodina da otpusti nama grijehe kojih se savjest plaši, ako vidimo i samo tražimo trun u oku brata svoga, a brvna u svom oku ne vidimo? Kako voljeti Gospodina istom mjerom kao On nas, voljeti ga iznad svega i sviju, njega kojega ne vidimo, ako brata pored nas kojeg vidimo ne podnosimo? U svoj poniznosti i blagosti, sa strpljenjem, podnosite jedni druge u ljubavi. (Ef 4,2). Zato i kažemo u molitvi: Gospodine, bolji si nego što zaslužujemo.

Gospodine, pomozi nam da i mi jedni drugima, kao ti nama budemo upravo to: bolji nego što zaslužujemo, pomozi nam svojom milošću da živimo tvoju logiku, praštaj nam kako bi i mi mogli opraštati drugima.

s. Dolores Munitić OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik