Susret koji liječi Ispis
Petak, 26 Listopad 2018 18:51

2018-10-28Radost, spasenje, izlječenje bolesnih i onih u nevolji, protežu se kroz današnja čitanja i Evanđelje. Gospodin spasava one koji najviše trebaju njegovu pomoć i skrb, prema njima iskazuje svekoliku ljubav. Ne čini to silom, već dobrotom i ljubavlju, pokazujući nadmoć nad zlom. Spominju se slijepi i hromi. Dakle, ljudi kojima je na osobit način onemogućena komunikacija sa drugima.

 

A znamo da čovjek egzistira jedino u susretu sa drugima, te da jedino tada život svakog pojedinca ima smisla. Kako konkretno Gospodin ozdravlja bolesne, i koji su to sve bolesni? Zar hromi i sljepi nisu svi oni bolesnog duha i bolesne nutrine, zar i njima nije onemogućena zdrava komunikacija sa bližnjima? Gospodin ih ozdravlja susretom i dodirom. A od njih se traži vjera, otvorenost i sloboda kako bi ponovno progledali očima vjere. 

 

Sigurno smo svi barem jednom čuli kako netko kaže: ona/on je osoba koja odmara. I sigurno svi mi imamo, barem se nadam, u životu jednu takvu osobu. Zacjelo je to netko koga volimo, tko nas ne vrijeđa, tko nema ništa protiv nas. Tko lijepo priča o drugima i vidi rješenja svakog problema. Za takvu osobu možemo reći da je ljubav temelj njenog života. Da ljubav izlazi iz srca te osobe, ponovno se vraća u to isto srce i tako ga liječi. Dakle, ta osoba je zdrava, nije slijepa, nije hroma – jer LJUBI. Ne samo da ljubi, nego i OPRAŠTA, a oprost joj daje slobodu i mogućnost uživanja u svakom novom danu. Ne samo da ljubi i oprašta nego je i ZAHVALNA. A to se očituje u njenoj radosti i vedrini. Radosna je, jer zahvaljuje Gospodinu i drugima, a zahvalnost drugome i pohvala drugoga, zar to nisu predivni darovi koje svakodnevno možemo darivati drugima? Ne samo da ljubi, oprašta, zahvaljuje, nego i PRIHVAĆA. Ponajprije sebe, onda svoje bližnje i situacije, prihvaća život. Tko prihvaća život i ljude oko sebe, ne može biti bolestan. Tko se KAJE za svoje greške i propuste ne može biti bolestan. Puno je još „sitnica“ koje nam otkrivaju našu dijagnozu jesmo li hromi i slijepi. Dovoljno je da osluškujemo svoje riječi kada pričamo o drugima.


Sami za sebe često odlučujemo jesmo li hromi i slijepi, jer smo sami nositelji svojih djela. A još je teže kada druge činimo takvima. One koji su niži, koji su slabiji. Koji su na bilo koji način „maleni“. Nasuprot ovome, stoji najviše nebo: drugome dati da progleda, poviti mu rane, uzeti ga na svoja ramena i povesti ga kući. Ovo je nebo svakog čovjeka, i vid svakog sljepca. Zdravlje se krije noseći druge u naručju, ali ne kako bi umirili našu grješnu savjest ili noseći one od kojih imamo koristi i interesa, to se lako vidi i prepozna. Jer biti čist, znači biti autentičan.


Mnogim sitnicama možemo ozdravljati, oslobađati, a mnogima možemo i sebe i druge činiti bolesnicima, zatvorenicima i nedužno od toga prati ruke. Često to rade ljudi bez karaktera, oni koji su navezani na druge. Za život, za ljubav, zdravlje i ISTINU, treba imati hrabrosti. Zato hrabro zakoračimo u ljubav, jer koga volimo, taj je spašen, baš kao i mi sami.

s. Dolores Munitić OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik