Jednakost pred Bogom Ispis
Petak, 22 Ožujak 2019 20:28

2019-3-24„Ti si sve ljude sazdao na svoju sliku; daj da zaziru od nepravedne nejednakosti“, molimo kroz korizmu u jednim večernjim prošnjama. Misao današnjeg Evanđelja upravo govori o toj jednakosti, i to u smislu jednakog propadanja ako se ne obratimo. Budući smo jednakima stvoreni, za sve jednako vrijede Božje zapovijedi, naredbe, propisi i uredbe.

 

 

Svjedoci smo koliko se toga u svakodnevnici promijenilo, posebno zadnjih desetljeća, ali Božji zakon ostaje i uvijek će biti isti, baš za svakoga. U prvom čitanju Bog se objavio Mojsiju – Mojsije pita Boga za ime, ali i za znak na temelju kojega će mu Izraelci povjerovati (Izl 3,13). Božje ime je neizrecivo i nije ljudima dano zato da bi spoznali Božju bit, već Boga spoznaje onaj koji ide njegovim putovima i onaj koga Bog posjećuje ili pohađa. Dakle, spoznaja Boga se ne postiže po umovanju o njegovom postojanju, nego iz iskustva njegove vjerne prisutnosti koja je izraz njegove slobode. U ovoj objavi je također očito, kako je Jahve, Bog otaca – Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, sišao k svome narodu da mu bude stijena sigurnosti i izvor života i snage. Poznavati nekoga, u ovom slučaju Boga, znači „biti sa njim u zajedništvu“, uspostaviti sa njime povezanost, koja zahvaća cijelu osobu. Dakle, spoznaja Boga nije stvar samo razuma, već srca. Srce označuje središte i izvorište sveg čovjekovog unutarnjeg života, a to je pogotovo važno za spoznaju Boga. Praznim ceremonijama i čašćenjem usnama, također ne možemo spoznat Boga, jer „Ljubav mi je mila, a ne žrtve“ (Hoš 6,6).

 

Nasuprot ovome stoji nepoznavanje Boga. Tu nije riječ o nedostatku informacija o Bogu ili o manjku inteligencije da ga spoznamo, već stvar bezboštva i grijeha, odmicanja sa Gospodnjih staza. Mnogim putevima kroz život kročimo, ali je samo jedan koji vodi u život vječni, a to je put Istine. „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32). Dakle, manjak Istine, odnosno laž, svakako spada u nepoznavanje Boga, u tamu. Spada u “ ne biti sa Bogom“, ne biti sa Ljubavi, jer „Bog je ljubav“ (1Iv, 4,16). Sve su ovo osnovni temelji života: Istina, ljubav, zajedništvo i čistoća srca.


Korizma nas poziva na obraćenje. „Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne“, upozorava sv. Pavao u drugom čitanju. Dakle, Bog je taj koji ima inicijativu, koji drži sve što je sazdao, nikada mi, naša moć ili snaga. Koliko smo se puta penjali visoko, i ne misleći o padu, a kada je pad iznenada došao, samo smo se sa veće visine snažnije udarili. Očita je Božja veličina, nemogućnost da se Boga kupi ili prevari, a Istina je kao lav, bori se za sebe, odnosno kao voda, uvijek nađe put da proteče. Često se sjetim riječi proroka Jeremije kada piše o proklestvu čovjeka koji se uzdaje u čovjeka i svoje tijelo smatra jakom mišicom, odvraćajući tako srce od Gospodina. Sve su ovo opomene o nestalnosti, nemoći i promjenjivosti čovjeka, njegovih zakona i ljudskih odnosa u odnosu na Boga, njegov zakon i obećanja koje je On dao. Jedino ona ostaju dovijeka, i to za sviju isto važeća. Sjetimo se Lazara i bogataša. Zar nam bogataš nije dovoljno svjedočanstvo da Bog nagrađuje dobra, odnosno kažnjava zla. Da Bog Lazara za pretrpljena zla ne zaboravlja, već ga tješi, a bogataša stavlja na muke poslije svakodnevnih gozba i sjajne odjeće. Ako u ovo vjerujemo, pred kime da strepimo ako putem Istine koračamo...


Hodajući šarolikim i raznim putevima, postižući ove i one uspjehe kojima se hvalimo, ili nas drugi hvale, zapravo postajemo, barem jednim djelom, izravno ili neizravno, žrtva baš tih uspjeha, oni postaju predmetima našeg „otuđenja“. Tako neizravno bivamo ugroženi od onoga što proizvodimo. Od prozvoda svojih ruku, razuma i volje. Ovdje dobivamo odgovor kako naš napredak u ljudskim očima često ne ide u korak sa Božjim zapovijedima i našim moralnim napretkom. Postajemo žrtve svojih vlastitih grijeha, a izvana uspješni dobitnici mnogih nagrada, koje nas nisu ni malo učinile „čovječnijima“, doista boljima, duhovno zrelijima, odgovornijima, otvorenijima prema drugima, raspoloženijima i onima koji nude pomoć svima, a posebno potrebnijima, slabijima i manjima, srozavajući se tako u našoj ljudckosti noseći torbu punu dodijeljenih nagrada.


Penjimo se u djelima koja su Bogu mila i budimo bez straha od pada. Budimo smokva koja daje ploda i ne iscrpljuje zemlju, imajući na umu predivnu istinu, kako smo u Božjim očima svi jednaki. Zazirimo od nepravedne nejednakosti baš kao što molimo u večernjoj prošnji, jer Božji nacrt je jedini ispravan nacrt i jedini kojem trebamo vjerovati, kako bi bili sretni već sada i u vječnosti.



s. Dolores Munitić OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik