Predavanja don Borisa Vidovića novakinjama u Korčuli Ispis
Nedjelja, 26 Svibanj 2019 17:19

Svećenik Splitsko – makarske nadbiskupije i profesor psihologije don Boris Vidović boravio je u Korčuli od 23. do 25. svibnja i održao nekoliko predavanja Novicijatu.


Predavanja su bila splet psihologijskih tumačenja, slika iz Evanđelja, korisnih smjernica kako poboljšati svoje međuljudske odnose, prepoznati i održati poziv, prihvatiti sebe i svoje mane te polako, korak po korak raditi na njima.
Promatrali smo kakav su odnos naši roditelji imali prema nama jer je to postaje kalup za sve naše daljnje odnose u životu. Pa često onda takav odnos imamo i s drugima i prema Bogu. Postoje četiri tipa odnosa i svaki od njih je predavač predstavio da bismo se pronašli u njima i vidjeli koje su mane svakog odnosa da bismo mogli prepoznati posljedice u našem životu i raditi na njima. Cilj nije bio kritizirati roditelje već unaprijediti svoj odnos s bližnjima pa onda i sa samim Bogom.


Predavač je često naglašavao da naš odnos s Bogom mora biti odraz odnosa s bližnjima, a odnos s bližnjima odraz odnosa s Bogom. Nije ispravno voljeti Boga, a ne prihvaćati bližnjega. Ako tko kaže: "Ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, lažac je. (1 Iv 4, 20) Jer Bog je prisutan u svakom našem bližnjem.
Dalje donosim neke zanimljivosti od tema koje smo obrađivali, a slike su to iz Evanđelja.
Isusovo rodoslovlje je priča kako se Božja Riječ prenosila iz generacije u generaciju. Prenosili su je ljudi grešnici, opterećeni raznim grijesima, a ipak je Riječ Božja došla do nas danas. Osobe koje se spominju u Isusovom rodoslovlju nisu znale da će baš iz njihove loze doći Isus. Sada je na nama red da i mi isto tako damo Božju Riječ drugima da se i preko nas nosi dalje.


Navještenje Blaženoj Djevici Mariji. Njezin odgovor nije bio: kako ću ja to, nego: kako će to biti. Ne bi trebao biti naglasak na tome kako ću ja nešto učiniti već dati Bogu prostora da on djeluje. Nismo mi bitni, nego ono što Bog radi u našem životu.
Marijin pohod Elizabeti. Nije bila sebična i mislila na to kako je će ona roditi Boga i biti „Majka Božja“ nego hita Elizabeti u pomoć. Nije se držala visoko i iznad drugih. Koliko često mi mislimo da smo zbog svog poziva bolji, iznad drugih?


Isus u Hramu. Marija i Josip izgubili su Isusa vršeći vjerske obrede. Gubimo li mi ili smo izgubili Isusa u svojoj rutini svakodnevnice, na svom poslu, u našim vjerskim obredima? A kada shvatimo da smo ga izgubili, gdje ga tražimo? Marija i Josip su ga tražili među rodbinom, prijateljima i znancima. Gdje ga mi tražimo? A On je sve to vrijeme bio u Hramu. Isus je u Hramu, ali treba biti i u našem srcu.


Svadba u Kani Galilejskoj. Marija uočava problem prije svih, moli svog sina Isusa za čudo. Ona uočava problem prije svih. Isus čini čudo i ravnatelj stola dolazi Zaručniku i hvali njega. Zaručniku sigurnu nije bilo jasno što se dogodilo. On nije ni znao da nema vina ni da je Marija molila Isusa niti da je On učinio čudo. Sve se to odvilo bez njegova znanja, a njemu stiže pohvala. Koliko je puta tako bilo u našem životu. Marija je intervenirala, a da to mi nismo ni znali.
Sljedeća poticajna slika koja nije iz Evanđelja jest slika klavira. Svatko od nas ima svoje tamne strane. Skrivamo, potiskujemo ih, ali one su tu. Naš život je poput klavira. Imamo svoje tamne i svijetle strane kao što i klavir ima crne i bijele tipke. No, ipak ima više bijelih tipki. Da bi zvuk bio potpun trebaju nam obje. Ne možemo biti usredotočeni samo na crne i samo po njima svirati, ali se isto tako ne možemo praviti da one ne postoje. Za glazbu je potrebno oboje. Život treba graditi i na svojim nedostacima. Treba biti svjestan toga i prihvatiti se kakav jesi i onda malo po malo raditi na tome.
Misao koja se kroz sva predavanja provlačila i s kojom smo zaključili naša predavanja jest: Zapovjed vam novu dajem: ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga! Po tom će svi znati, da ste moji učenici, ako ljubite jedan drugoga." ( Iv 13, 34 -35)


s. Brigita Šagud