Zajedništvo u Kristu Ispis
Subota, 01 Lipanj 2019 11:20

2019-6-2Odlomak iz Ivanova evanđelja koje se čita na sedmu uskrsnu nedjelju progovara nam o zajedništvu. Odlomak je to u kojem je zapisana Isusova molitva na posljednjoj večeri. Možemo puno toga naučiti iz načina na koji je Isus molio.

 
Vidimo na početku kako Isus moli „Oče sveti“, moli se svome Ocu, jednostavno, neposredno. Koliko puta mi molimo nekog drugog da moli za nas. Nije pogrešno moliti druge da mole za nas. Kad molimo Zdravo Mariju također molimo Mariju da se moli za nas. Obraćamo se svecima i molimo ih da mole za nas. Ali trebamo imati hrabrosti i obraćati se Ocu, ovako kako nam Isus daje primjer: jednostavno i neposredno.

 

Nadalje Isus moli: „Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene.“ Isus moli za druge, ne za sebe. Opet ću reći da nije pogrešno moliti za sebe, treba moliti za sebe i za svoje potrebe, ali, poput Isusa, molimo i mi za druge, za one koji su nam dragi, za one koje je dragi Bog stavio na naš put. I drugi su tu pored nas, potrebni naše molitve. Da bismo molili za druge moramo prvo primjetiti da su u potrebi, da im nešto treba, da je i njima možda teško, ne samo meni. Naravno, uvijek prvo vidimo ono što nama treba, ali ne živimo sami i naši bližnji su potrebni naše pažnje, ljubavi i molitava.
Kada Isus kaže „ne molim samo za ove“ on misli na dvanaestoricu svojih učenika koji su tada bili s njim na posljednjoj večeri. To je molitva koju je izrekao na posljednjoj večeri kako nam je zapisao evanđelist Ivan. Isus moli i za sve one koji će na riječ apostola povjerovati u njega. To smo svi mi, svi koji ovo slušamo i svi koji će vjerovati u Isusa dokle god je svijeta i vijeka. To se odnosi na sve njegove učenike.


Isus odlazi svome ocu, ovo su vjerojatno posljednje riječi koje je izrekao pred učenicima prije svoje smrti, i zato je od neizmjerne važnosti to što Isus govori, tj. moli. On prije svoje smrti ne misli na sebe, na ono što će mu se dogoditi već moli za svoje učenike. Želi im dati sve što ima. Ali ne samo to, želi im dati sve najbolje što ima. A najbolje što Isus ima, to je njegovo jedinstvo s Ocem i upravo to moli i za svoje učenike, da budu jedno.
Isus moli: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao, da budu jedno kao i mi.“ Ne bilo kako „jedno“ već jedno kao što su Otac i Sin jedno. To je ono što Isus moli za svoje učenike. Četiri puta Isus u molitvi moli za svoje učenike da budu jedno. Svaki puta će to i pojasniti: „da svi budu jedno kao što si ti, Oče u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu.“


Jedinstvo je moguće samo u Bogu, vidimo to iz Isusove molitve, jer moli da mi, njegovi učenici budemo jedno kao što je Otac u Sinu i Sin u Ocu, da tako i mi budemo u njima. Jedinstvo, zajedništvo je moguće samo u Bogu.

Prvo što mi se ovdje nametnulo čitajući ovo, to je da je nemoguće imati jedinstvo, ili možda možemo reći, zajedništvo, osim u Isusu Kristu. Samo s njim, jer on je to jedinstvo živio s Ocem cijeli svoj zemaljski život. On nam je pokazao što je jedinstvo. Više puta Isus će reći: Ja i Otac jedno smo. Cijeli Isusov život je objava Očeve ljubavi prema čovjeku, spasenje čovjeka koje se očitovalo na više načina: kroz ozdravljenja, obraćenja, promjene života. Isus želi da se to nastavi, da i njegovi učenici nastave to djelo spasenja, zato moli za njih da „budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.“

 

Isus prije svega moli za jedinstvo s Ocem. Biti jedno s Ocem, kako nam to može zvučati teško i nedohvatljivo. A Isusove riječi apstraktne i nedostižne. Je li dostižno jedinstvo o kojem Isus govori? Možemo misliti da nema jedinstva među ljudima, u obiteljima, u župnim i redovničkim zajednicama. Ima puno više razdora, svađe i neslaganja. Meni se to često puta čini. Gdje je tu ljubav, radost i mir o kojima Isus govori. Gdje je to jedinstvo? Isusov nam je govor tako dalek. Jedinstva nema, najradije bih to objasnila Isusu. Pogledaj ovaj svijet! Kako mi možemo biti „jedno“? Nema mira u obiteljima, u gradovima i selima, u državama, samo čujemo za ratove, za stradanja nevinih ljudi. Gdje je tu jedinstvo o kojem Isus govori? No Isus je jasan, ako smo u Njemu, onda ćemo biti jedno i s drugima, vrlo je to jednostavno.

 

Osim o zajedništvu Isus govori i o svojoj slavi, i moli da i njegovi učenici gledaju njegovu slavu. Interesantno je to da Isus govori o svojoj slavi noć prije nego će ga ubiti. Zna što će se dogoditi, a ipak govori o svojoj slavi. Tako uzvišen govor prije smrti. To i nama govori kako trebamo u svojim poteškoćama biti svjesni neba koje nas čeka, jer čitamo Isusovu molitvu: „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom, da gledaju moju slavu.“

 

U svojim poteškoćama vidjeti nebo, vidjeti slavu, vidjeti radost, vidjeti svjetlo koje nema zalaza, to je već vjera, to je pouzdanje u Boga, to je nada u neprolaznu slavu, to je ljubav koja vidi dalje od onoga što vidimo očima. To je vjera koja se ne da pokolebati, to je nada koja ne jenjava ni kad se čini da je sve propalo.

 

Isuse, hvala ti za tvoj primjer, za tvoje riječi ohrabrenja, za to što si uvijek s nama i što nam pokazuješ put. Što nas vodiš pravim putem i pokazuješ Istinu i pravi put. Što nas učiš ljubiti Boga i ljubiti ljude onako kako si ih ti ljubio. Što ne dižeš ruke od nas ni onda kad se mi sami želimo predati i odustati. Hvala ti što ne odustaješ od nas i što nam svaki dan iznova daješ novu priliku da te slijedimo i da učimo od tebe biti bolji. Hvala ti što nas ljubiš.

 

s. Barbara Bagudić OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik