Formacija i prevencija - moć kao služenje Ispis
Ponedjeljak, 30 Rujan 2019 14:20

2019-9-30Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu od 19. do 22. rujna održana je Druga europska konferencija na temu „Formacija i prevencija – moć kao služenje“. Cilj konferencije je bio pomoći svima koji su na bilo koji način uključeni u proces odgoja i formacije, stoga je, osim za redovničke i svećeničke odgojitelje, bila otvorena i za druge različite profesije.

 

Skup su organizirali HBK i HKS, uz potporu Kongregacije za kler, Vijeća europskih biskupskih konferencija, Centra za zaštitu djece na Papinskom sveučilištu Gregoriana i Teološkog fakulteta u Firenci. Sudjelovalo je oko 130 sudionika iz dvadeset zemalja. Koordinator konferencije bio je doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, svećenik Đakovačke nadbiskupije. Središnja misao konferencije bila je promišljanje o ulozi moći, u pozitivnom i negativnom pogledu, te njeno odražavanje na drugog. Na konferenciji je sudjelovala s. Dolores Matić.

 

Nakon svečanog otvaranja i uvodnih pozdravnih govora uslijedila su predavanja. Prva dva odnosila su se na smisao služenja i njegovo značenje kroz objave u Svetom pismu, do naših dana. Doc. dr. sc. s. Silvana Fužinato pokušala je predočiti kako su model svake vlasti i autoriteta Isusov život i njegova smrt, odnosno zajednici Kristovih učenika nema druge vlasti ni autoriteta osim onoga koji je u službi čovjeka. Mons. Marek Forgač, pomoćni biskup u Košicama, u svom je predavanju naglasio da je s duhovne točke gledišta autoritet u Crkvi posvećen služenju drugima, ali postoje tri važne činjenice koje to ometaju: ambicije, narcizam i sklonost kontroliranju. Samo zdrava i zrela osobnost te jaka povezanost i komunikacija, odnosno odnos s milošću Božjom, uz usmjerenost i otvorenost drugima u služenju, nadvladavaju te prepreke.


Drugi radni dan započeo je prof. dr. sc. Stefano Guarinelli, psiholog, predavanjem na temu „Ranjivost u nama i drugima – rizik, dar i izazov služenju“. Naglasio je da ranjivost nije anomalija u razvoju, nego normalna pojava i vezana je uz način na koji se odvijaju procesi izgradnje osobnosti. Važno je prihvatiti vlastitu ranjivost kako bismo razumijeli i pomogli drugima da prihvate sebe. U sklopu predavanja sudionike je glazbeno-meditativnom prezentacijom uveo u promišljanje o vlastitoj ranjivosti. Uslijedio je rad u skupinama, gdje su sudionici izmijenili iskustva iz vlastitog obrazovnog rada. Poslijepodnevni rad započeo je predavanjem o zloupotrebi moći, a potom sesija od pet predavanja po vlastitom izboru. Zaključak drugog dana bilo je suočavanje s vlastitom ranjivošću, kako bismo lakše prihvatili ranjivost drugih, uvijek u svjetlu križa i Uskrsloga te prihvaćanje Božjeg dara u nama za izgradnju što boljeg suživota u zajednici, u Crkvi i društvu uopće.


U subotu prijepodne rad je započeo meditacijom o radosti zvanja i poziva služiti, a zatim je uslijedilo predavanje prof. dr. sc. Ante Vučkovića na temu „Preduvjeti radosnog služenja i pozitivnog življenja moći“. Predavač je pokušao naglasiti važnost produbljivanja našeg osobnog susreta s Bogom, kako bi naše služenje bilo istinsko i, povrh svega, radosno. Kroz životne primjere pokušao je približiti važnost radosti i svjedočenja u našem vremenu otuđenosti, a kao primjer pozitivne moći naglasio je umijeće slušanja drugoga i davanje prostora drugome. Rad je nastavljen u grupama formiranima po profesijama, a razgovor je trebao iznjedriti zaključke koji će biti mali koraci prema zadanom cilju. Nakon toga pojedini sudionici su iznijeli svoja mišljenja o konferenciji te zahvalili organizatorima. Uslijedio je molitveni završetak na temu „Put u Emaus“. Po završetku programa, organizatori su pozvali prisutne na šetnju Zagrebom i razgledavanje znamenitosti te zajedničku večeru uz kulturno-umjetnički program.


Posljednjeg dana organizirano je u zagrebačkoj katedrali zajedničko euharistijsko slavlje, koje je predslavio uzoriti kardinal Josip Bozanić.
Zahvalna Bogu i zajednici za mogućmosti sudjelovanja na ovoj konferenciji, vratila sam se osobno obogaćena o ljepoti zajedništva, o različitosti u Crkvi, o ranjivosti njezinih članova, ali i o njezinoj majčinskoj brizi za sve, napose one malene, izranjene, obespravljene. Konferencija je samo probudila pomalo zamrle susrete, osvježila izmjene iskustava i ohrabrila u nama vraćanje na prve izvore ljubavi i sreće kako bi se istinska snaga poziva ostvarila kroz služenje Bogu i braći ljudima.


s. Dolores Matić