Putevima b. Miroslava Bulešića Ispis
Ponedjeljak, 30 Rujan 2013 12:53

2013-9-30-bl miroslavU ranim jutarnjim satima uputismo se i mi sestre dominikanke 28. rujna u Pulsku Arenu kako bi bile dijelom veličanstvenog događaja proglašenja blaženim našeg mladog svećenika, mučenika komunističkog režima don. Miroslava Bulešića. Kad dođosmo pred Arenu u jednom trenutku zastane vam dah na prekrasnu ljepotu tog starodrevnog zdanja, no kad zakoračite u njenu nutrinu tada se pitate; Bože moj, koliki su mučenici ovim zidinama prošli, koliki potoci krvi su na tom tlu proliveni?


 I onda, tako sjedeći nekoliko sati i iščekujući Euharistijsko slavlje, ta prekrasna ljepotica počela se ispunjavati masom svijeta koji je pristizao iz raznih krajeva Lijepe naše a i iz inozemstva. U jednom trenutku pade mi na um misao, Gospodine koliki su tako sjedili na tim istim kamenim tribinama iščekujući trenutak prolijevanja krvi mnoštva mučenika koji su svjedočili svoju vjeru u Tebe, Jedinoga pravoga Boga?


A danas, mi danas sjedimo kako bismo svjedočili uzdignuću u red Tvojih blaženika na nebu,  čovjeku, svećeniku koji je baš tako poput mnogih prolio svoju krv za Krista. Ali mi ne sjedimo na tom mjestu kao oni koji ga osudiše i ubiše, mi sjedimo kao dionici njegova mučeništva.


I tako prebirući misli u svom umu, došao je i taj trenutak kada započe svečano Euharistijsko slavlje u kojem našeg don Miroslava Bulešića kardinal Angelo Amato proglasi još jednim u nizu hrvatskih blaženika. Najdirljiviji trenutak koji je vjerujem ostao duboko pohranjen u srcu svih vjernika jest prinos moćiju bl. Miroslava, koje je nosio njegov rođeni brat, brat nosi svetu mučeničku krv svoga brata! O Bože, tko li može ostati ne dodirnut u svome srcu?


Nakon sv. Euharistije, razgledale smo malo Pulu i tako svojom dominikanskom bjelinom posvjedočile svakome koga smo susrele kome pripadamo i čije smo.  Nismo se mogle vratiti našoj kući u Zagreb, a da nismo otišle posjetiti župnu kuću u mjestu Lanišću u kojoj je don. Miro završio svoj ovozemaljski život a rodio se za nebo. Na tom mjestu imale smo priliku vidjeti njegovu svetu mučeničku krv koja je oblila zid u prostoriji u kojoj je blaženik bio nakon što je teško izudaran i zvjerski ubijen. Također tamo se nalazi i njegov svećenički kolar kojeg je njegov mučitelj i krvnik prerezao nožem. Teško je, doista teško opisati koliko toga stane u srce jednog čovjeka nakon ovakvih događaja. Uvjerena sam kako god ja u svom srcu nosim uspomene i duboke emocije na sve što čuh i vidjeh da to isto nose i sve moje sestre koje tog prekrasnog dana bijahu u Puli.

Zagovor našeg blaženog don. Miroslava Bulešića bio nad cijelom našom Kongregacijiom.

s. Ana Begić, op