Iskrena i ponizna molitva Ispis
Nedjelja, 27 Listopad 2013 07:42

30. nedjelja kroz godinu C - Sir 35, 12-14.16-18; 2 Tim 4, 6-8. 16-18; Lk 18, 9-14

 

farzeEvanđelje o cariniku koji je sebe smatrao pravednim i grešniku koji siđe kući opravdan je prilično jasno. Nalazimo ga samo kod Luke. Nijedan ga drugi evanđelist ne spominje. Luki dugujemo mnoštvo prekrasnih prispodoba, među kojima se zasigurno nalazi i ova. Jednostavna je i slikovita. Čitajući ovo evanđelje sama mi se po sebi nameće slika dvojice u hramu; jednog uspravnog i ponosnog i drugog pognute glave. Lukin je izričaj toliko jasan da nam se čini da smo tamo i da ih promatramo.
      Razmišljamo li o toj slici, ovo evanđelje nam postaje nešto više od pukog izvještaja. Napisano je da nas opomene i potakne na razmišljanje. Prva reakcija može nam biti i simpatija prema poniznom grešniku i istodobno odbojnost prema čovjeku koji sebe smatra pravednim.

No trebamo poći još dublje i vidjeti leži li i u nama 'pravednik' iz prispodobe. Osuđujem li ja druge koji su grabežljivi, nepravedni i preljubnici, a sebe smatram pošteđenom, izuzetom, pravednom i dobrom? „Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati,“ slušali smo u evanđelju prije nekoliko dana. Je li moja zasluga što molim, postim i dajem milostinju?
    Zaista, sve što imamo dar je od Boga i samo njemu možemo zahvaliti što smo se rodili u dobroj obitelji, što smo imali roditelje i odgojitelje koji su se trudili izvesti nas na pravi put. Imali smo primjer starijih koji su nas odgajali riječju i primjerom. Bog nam je dao nebrojene milosti i samo njegovoj dobroti možemo zahvaliti za sve dobro koje nas okružuje.
    A grešnik je stajao podalje. I naš grešnik stoji podalje i često ga ne vidimo. Toliko smo uvjereni u našu pravednost da ne vidimo svoga grešnika, svoju dušu. Sve dok budemo o sebi mislili sve najbolje, odbacivat ćemo grešnike oko nas, ali nećemo uvidjeti da i takav jedan grešnik stanuje kod nas. Dokle se god budemo držali boljim od drugih, nećemo biti u miru sami sa sobom niti s Bogom. Nećemo nikad uvidjeti veličinu svoga grijeha.
    No trebamo li svijetom hodati pognute glave bijući se u prsa, jer smo grešnici? Ova nam prispodoba prije svega govori o našem poniznom stavu prema Bogu, o pognutoj glavi u hramu Božjem. Bog je taj pred kojim trebamo stajati pognute glave, pred njim trebamo prigibati svoja koljena i svoja srca. Ova nas prispodoba poziva u crkvu, u mjesto Božjeg prebivališta, pred lice njegovo. Posve jednostavnim rječnikom, ali dubokim značenjem, poziva nas da se poklonimo Gospodinu u hramu njegovu i umirimo svoje srce pred njim.
      Govori nam također kakva treba biti naša molitva. Carinik je molio s malo riječi, ali iskrena srca. I naša će molitva biti uslišana kad molimo iskreno, iz dubine svoga srca. Grešniku je svaka riječ bila promišljena. Mi smo danas okruženi s mnoštvo riječi, neke sami izgovorimo, druge čujemo oko nas, ali smo najčešće žedni riječi koja će nas utješiti, koja će nam dati nadu, koja će nas ispuniti mirom i zadovoljstvom. Ovo je vrijeme potrebno ljudi koji će oko sebe širiti nadu, vjeru i ljubav, jer je toliko toga izgovorenog što u nama budi zabrinutost, strah i tjeskobu.
      Tko može današnjem čovjeku povratiti vjeru u dobrotu, povjerenje u smisao i ljepotu života? Tko može današnjem čovjeku pokazati kako se isplati predati se Bogu, pred njim se poniziti i njemu predati svoj život? Ovom su vremenu potrebni svjedoci koji Božju riječ čitaju i po njoj žive. Potrebni su mu istinski klanjatelji koji u duhu i istini promišljaju ovaj svijet, sebe i svoje grijehe. Gospodine podaj ovom svijetu radosnih širitelja tvoje riječi. Pouči nas pravoj, istinskoj pobožnosti i poniznosti kako bismo mi bili ti koji ćemo ovom svijetu donositi Tebe, a ne sebe.

      s. Barbara Bagudić OP

 

 

 

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik