Duhovna obnova za sestre juniorke Ispis
Nedjelja, 23 Ožujak 2014 20:06

2014-3-22-juniorkeU petak poslijepodne s juga Lijepe naše sestre juniorke su doputovale u zagrebački samostan bl. Ozane gdje ih je čekala njihova učiteljica s. Antonija Matić da započnu zajedničku duhovnu obnovu, povratak na dragocjeni zdenac odmora, na izvore žive vode toliko potrebne za naš životni i redovnički hod. Dvodnevna duhovna obnova započela je u subotu 22.ožujka, a voditelj duhovne obnove bio je velečasni Domagoj Vuletić, župnik župe Krista Kralja.


Program ove duhovne obnove bio je splet zajedničkih razmatranja, klanjanja, molitve i zajedničkog blagovanja za euharistijskim stolom. Duhovnu obnovu smo započeli od ranih jutarnjih sati molitvom, svetom misom i te zajedničkim susretom i razmatranjem s voditeljem ove naše duhovne obnove. Nakon zajedničkoga ručka i par besjeda sa sestrama iz zajednice, uslijedio je poslijepodnevni dio našeg malog programa; susret s vlč. Domagojem, klanjanje (u kojem je sudjelovala cijela zajednica), zajednička večernja molitva te vrijeme večernjega povlačenja u tihi razgovor s Kristom. Drugoga dana, u novu zoru, završili smo duhovnu obnovu molitvom i svetom misom te zajedničkim druženjem.


Teme naših promišljanja bile su brojne, ali neizostavne za duhovni hod. Za uvod u prvo predavanje vlč. Domagoj je pročitao ulomak iz knjige proroka Jeremije (17, 5 – 17,9). Izabrao je baš to poglavlje, rekao je, jer i njega upravo ono potreslo i potaknulo na promišljanje o važnim pitanjima na vlastitom duhovnom putu. U tom svjetlu su započela naša razmišljanja koja su otvarala razna pitanja koja je potrebno odgovoriti na duhovnom putu kako bi se njime moglo smjelo kročiti. Među ostalim; zašto sam ovdje, što me pokreće, što očekujem, razumijem li zajednicu i razumije li zajednica mene, koja su moja nutarnja opredjeljenja i stavovi, poklapaju li se moje želje s onim što Crkva želi, zašto sam uopće postala sestra, cijenim li sebe i kako, i još puno, puno toga. Zatim klanjanje, biti u prisutnosti Krista, zajedničke molitve, vapaji Crkve, bogati svetopisamski tekstovi, propovijedi i zajedničko blagovanje za stolom Kristova Tijela sve su odreda mali elementi što su nam pokazivali put ka Jakovljevom zdencu. Zapravo, nemoguće je ovdje napisati sve što se čulo, o čemu se govorilo i što se promišljalo, no sigurno je da nas je potaklo i ohrabrilo da sve zovnemo da se i oni uvijek vraćaju na zdence odmora, na Kristov izvor jer jedino tamo je voda života za sve nas, i dobre i zle, i svete i grešne, Krist će napojiti svakoga.


Uz veliko hvala svima, vaše sestre juniorke