Duhovne vježbe u Zagrebu Ispis
Nedjelja, 04 Svibanj 2014 19:43

2014-5-4-dhvU nedjelju, 27. travnja, na dan bl. Ozane, u zagrebačkom Trnju, u samostanu Bl. Ozane, započele su duhovne vježbe, koje je sestrama dominikankama predvodio brat Damjan Kružičević, benediktinac.
Brat Damjan je budno, nenametljivo i pažljivo osluškivao puls zajednice, koji je uz poticaje Božjega Duha u njemu i crkvene dokumente o posvećenom životu, bio smjerokaz i graditelj sadržaja njegovih nagovora.


U neposrednom razgovoru s bratom Damjanom, sestre su imale prigodu upoznati se s nadasve zanimljivim životom i radom njegove redovničke zajednice iz samostana Sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovac kod Tkona na otoku Pašmanu.
Slijedi odjek konferencija brata Damjana, u kratkim poticajnim crticama.


Ako nemamo ljubavi, ne smijemo dirati rane svoje sestre, svoga brata, svoje zajednice jer samo ljubav pomaže i preobražava… bez ljubavi nismo dostojni ničijih rana.
Rane naših bližnjih su rane našeg Spasitelja.
Rane su poziv i izazov za susret s Kristom.
***
Potrebna nam je hrabrost za slušati, osjećati, šutjeti, voljeti i prihvaćati. Tek s tom hrabrošću bit ćemo spremni za susret sa svojim bližnjim. To je susret u kojem će se dogoditi dodir kojim se prenosi vjera. Za širenje vjere potreban je dodir, baš kao što se i svijetlo uskrsne svijeće širi dodirom svijeća.
***
Propovijedajmo Evanđelje, a riječi pri tome koristimo samo ako baš moramo.
Već sam zajednički život jest naš apostolat i on doprinosi djelu evangelizacije, jer najizvrsniji znak što ga je Gospodin ostavio jest zajednički život.
***
Među nam ima mnogi šutnje, ali najmanje one plodne. Plodna šutnja nije gluha, nije slijepa, nije nijema.
Bijeg od drugih je bolest današnjice. Bližnji bi nam trebao biti prilika da sretnemo Boga, a ne prijetnja i neprilika. U drugima trebamo prepoznavati skrivene crte Božjeg lica.
***
Nužno je povremeno povlačenje od svijeta. Potrebno nam je vrijeme bogate punine s Bogom i zajednicom, a ne vrijeme bremenite praznine koje provodimo sami sa sobom, u bijegu od Boga i ljudi. Zahtjev ljubavi u nama je biti u tišini, povučenosti i molitvi s Bogom.
Povlačenje od svijeta ne znači prekinuti istinske odnose s drugima.
Povlačenje kod Isusovih nogu izoštrava vid za istinu naše stvarnosti i stvarnosti drugih.
Tako će se obnoviti naš apostolat i mi. Bez molitve apostolat i poslanje propada i postaje sajam taštine, oholosti i sebeljublja, svoje slave.

***
Prije susreta s drugima treba se susresti s Bogom jer tek tada će susret s drugima biti raz-govor, a ne o-govor.
***
Bog nas je stavio baš u onakvu zajednicu kakva je najpovoljnija da (Bog) izvuče najbolje od nas. Preduvjet našeg sinovstva, sinovskog života je istinsko življenje sakramenta bratskog i sestrinskog života.
***
Svoju vjeru hranimo zajedništvom.
Zajednica je sveti prostor našeg sazrijevanja.
U zajedništvu je polog jedinstva u kojem imamo jedno srce i jednu dušu – onu Isusovu.
U trenutku krize, teškoće i sumnje treba prionuti pravilu života, a to je uzak i trnovit put.
Do neba ne vode autoceste i piste.
Zajednica je naš poligon na kojem se učimo apostolskom životu.
U zajedništvu treba tražiti okrepu, odmor, hrabrost i snagu.
***
Skriveni smo u otajstvu naših zajednica i ako će svaka od nas svijetliti kao mali lumin, naša će zajednica biti svijetlo svijeta. Trebamo moliti za božansko svijetlo u nama. Najbolji lumin je svakodnevna Božja riječ, koja je besplatna i neiscrpna elektrana svijetla za naš ljudski, kršćanski i redovnički život.
***
Bog voli početnike – preporodimo se!
Bog nas zove na preporođenje, da postanemo kao djeca koja žele učiti, slušati, imati djetinju otvorenost, povjerenje i spremnost za primati.
Mi u samostanu često nemamo djetinju vjeru, predanje i hrabrost, već postajemo djetinjasti.
***
Komotnost je neprijatelj duhovnog života. U komotnosti nema žrtve, a bez žrtve nema soli – bljutavi smo. Žrtva oduševljava! Minute koje živimo samo za sebe, izgubljeno su vrijeme.
***
U malim stvarima potrebna je velika ljubav!
***
Hoće li u našem srcu biti mir ili nemir ne ovisi o bratu/sestri već o nama – razrješavamo li mi čvorove ili ih petljamo i stežemo. Kada su u zajednici zavezani čvorovi, krv - život ne može kolati.
Ljubav vidi različitost, a različitost je istinsko bogatstvo.
Ljubav je jedina stvarnost koja se umnaža dijeleći.

***
U samostanu smo da služimo svijetu, a ne da skupljamo njegove simpatije.
Pozvano smo preobražavati svijet, pa i onda kada svijet ulazi u samostane.
Milost je Isusova snaga, ljubav i riječ u nama pokojoj preobražavamo svijet.
***
Bog nam ostavlja slobodu hoćemo li žrtvovati sebe ili druge.
U samostan smo došli žrtvovati sebe.
Cijena ljubavi je trpljenje i križ koji boli ali otkupljuje.
Bol nije sama po sebi ni dobro ni zlo, a na nama je da u našoj slobodi odlučimo hoće li nas ta bol iz-obličiti ili su-obličiti Kristu.
Križ Isusa Krista je dioptrija stvarnosti. Kroz križ sve što je nejasno postaje jasno.
***
Više od pola života letimo na krilima sjećanja ili mašte, zaboravljamo živjeti SADA u istinskom zajedništvu s Bogom
***
Cijela liturgija Crkve mogla bi se sažeti u 5 riječi – HVALA, MOLIM, IZVOLI, OPROSTI, SESTRA/BRAT. Kada bi izgorile sve knjige, časoslovi i misali, ostalo bi nam HVALA, MOLIM, IZVOLI, OPROSTI, SESTRA/BRAT.
***
Mjerilo našeg redovničkog života jest vjernost molitvi ili njezino zapuštanje.
Moja soba je moja sloboda! NE! To je zatvor u kojem redovnik trune.
***
Zavjeti su prigoda za ljubav i potrebni su kako bi se mogao živjeti zavjet zajedništva.
Slušanje oslobađa – Isusu Krist iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
Siromaštvo obogaćuje – Bog Otac želi da budemo baštinici Njegovog bogatstva.
Čistoća oplođuje – Duh Sveti obnavlja čovjeka.
Presveto Trojstvo je dijalog ljubavi!
Svatko od nas je otisak, trag božanske ljubavi, a trag će biti onoliko čitljiv koliko je jaka naša ljubav.
***
Blažena Djevica Marija je uzor našeg redovničkog življenja i ne možemo živjeti radost evanđeoskog zajedništva bez Njezine pomoći, stoga je završetak duhovnih vježbi svečano obilježen u subotu, 3. svibnja u hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, a u sklopu šestog obnovljenoga dominikanskog kruničarskog hodočašća.

 

s. Mirjam Peričić OP