Trodnevlje bl. Ozani - drugi dan Ispis
Nedjelja, 26 Travanj 2015 19:52

2015-4-25-2danMisno slavlje drugoga dana Trodnevlja, u subotu 25. travnja, predvodio je o. Zvonko Džankić, u koncelebraciji s našim domaćim svećenicima. Svojim su pjevanjem uzveličali slavlje mladi iz naše župe Krista Kralja. Uvodeći nazočne u svetu misu o. Džankić je napomenuo kako nam današnja liturgija stavlja lik svetoga Marka evanđeliste kojega karakterizira jasnoća priopćavanja Božje riječi, te je poželio da se ta jasnoća ureže duboko i u naše srce.

U svojoj se homiliji najprije osvrnuo na poznatu glumicu koja se povukla u zatvoreni samostan, u Španjolskoj, a što ljudi ovoga svijeta ne mogu razumjeti, posebni neki koji su to komentirali na svoj način. Njezin je, naime, poziv i odlazak protumačen kao bijeg od stvarnosti. S tim u svezi propovjednik se pitao: „Da li čovjek može pobjeći od problema, bilo kojeg problema kojeg svakog ljudsko biće prolazi u svom životu.? Odgovor je zasigurno: Ne!“


Usporedivši to s Ozaninim životom o. Džankić je naglasio da njezino povlačenje, unutar zidina, nije bilo bijeg nego dragovoljno.
Ozanino povlačenje, dakle, nije bijeg, nego osluškivanje Boga u svome životu. A kako je to moguće? Moguće je jedino ako se čovjek potpuno predaje. To roditelji najbolje znaju, odnosno njihova djeca. Roditelj se predaje za svoju djecu, do križa katkada, u mnogim životnim situacijama. Na taj način se predaje Ozana. Ne sebično, zatvorena, nego predaje se za druge. Ona moli za druge, razmišlja o drugima. Bavi se problematikom drugih. I sve to predaje Bogu, stavlja pred Boga, svakodnevno.
Gledajući samo našim ljudskim očima, to je predanje nemoguće. Bez Božje svjetlosti, bez njegova poljupca neće se pokrenuti niti jedno ljudsko biće da dragovoljno služi drugima.
Propovjednik je potom naglasio kako i među nama postoje ljudi koji se predaju drugima: unutar naših obitelji, u mnogim zajednicama, u mnogim umirovljeničkim domovima, u mnogim bolnicama. Tu su ljudi koji služe, koji se predaju. I upravo u tom predanju događa se čudo, događa se obrat.


Znamo iz Ozanina života, kako nam priopćavaju njezini životopisci, da i ona prolazi svojevrsnu katarzu, nutarnje, duhovno čišćenje. Prolazi krize i kušnje kojima odolijeva uz pomoć svoga Boga. Dakle, ona nije bila pošteđene kušnji i kriza, ničega nije bila pošteđena. Tako ni mi u svome životu, niti se možemo skriti, niti se možemo povući u osamu da nas nešto ne dotakne.
Govoreći potom u kojim segmentima možemo i mi nasljedovati danas Ozanu, o. Džankić je naglasio da to ne moraju biti posebne metode njezine pokore u kojima se bičevala, u kojima je klečala iz dana u dan, jer taj je oblik poseban Božji dar. To ne mogu svi proći, ali možemo uzeti one elemente koji su jako bitni, bez kojih se naš život pomalo rastače, a to je predanost, darivanost za drugoga, darivanost za Boga, raspoloživost. Raspoloživost poput one kad djeca dođu doma i kad ih čeka ručak ili večera, već na stolu. To je raspoloživost njihovih roditelja. To je raspoloživost za Boga: dati se, predati se, učiniti nešto. To je ono što promatramo kod Blaženice i kod drugih svetaca. Ja vjerujem da i ovdje među nama ima onih koji to svojim životom žive, izgaraju, svjedoče. Potrebno je izgarati. U izgaranju se rađa novi život. Umiranjem se rađa novi život. Znamo da to nije jednostavno razumjeti.


Ozanini životopisci s toliko radosti govore o njoj. Isto tako i njezini ispovjednici koji su je posjećivali: kako je puna života i kako se dariva. U tom vidu možemo razumjeti i odlazak današnjih djevojaka u zajednice koje su zatvorenog tipa, jer ih je Bog posebno izabrao. Bog je zakoračio u njihov život, istražio njihovu intimu, a one su s druge strane pokazale svoju raspoloživost. Ne možemo ništa u životu učiniti ukoliko nismo raspoloživi, jer ako smo mi otvoreni i raspoloživi onda će i oni koji nas promatraju, otkriti tko smo mi, što se s nama događa.
Ovaj element predanosti nalazimo u Sinu Božjemu, koji kaže, da nije došao suditi svijet nego ga spasiti, dati se, darivati se, do beskraja. Na taj se način može osjetiti Božja blizina. Ukoliko taj element vjere bude prisutan u našem životu, ukoliko probudi našu dubinu, našu nutrinu i ukoliko nas ona pokrene, onda možemo i brda premještati. Stoga, molimo i mi našu Blaženicu da nas zagovara kod Nebeskoga Oca, da nas učini raspoloživima za druge, da nas učini raspoloživima za Boga. U toj raspoloživosti, u tom predanju i mi ćemo osjetiti onu potrebnu radost, onaj potrebni Božji poljubac koji gura, gura naprijed.


Na kraju mise je o. Džankić još jednom naglasio kako su i sv. Marka i Ozana, bili oruđe Božje u ovome svijetu, te je poželio da i mi budemo poput njih Božja olovka, Božji kist koji će ovaj svijet učiniti radosnijim i ljepšim.

 

s. Slavka Sente OP

 

 

Molitva za proglašenje svetom bl. Ozane

 

Svemogući Bože, tvoja je službenica bl. Ozana Kotorska svojim svetim životom povezivala narode različitih vjera i kultura i bila im uzor pravog jedinstva. Molimo te da što prije bude proglašena svetom kako bi je zajedničkim slavljem zazivali narodi Istoka i Zapada, te u miru i jedinstvu promicali tvoje kraljevstvo na zemlji, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

 

 

Molitva bl. Ozani Kotorskoj za posebnu milost

 

S velikim pouzdanjem utječem se tebi, blažena Ozano, koja si još za života spremno pritekla u pomoć svima koji su se k tebi utjecali. Izmoli mi nebesku pomoć u ovoj mojoj potrebi... da mogu zajedno s tobom zahvaljivati Bogu i slaviti ga u sve dane svojega života. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

 

 

Ako netko zadobije milosti po zagovoru bl. Ozane ili je već bio uslišan u svojim molitvama, molimo neka se javi našem kontaktu na web stranici ili na adresu:
Sestre dominikanke, Put sv. Nikole 31, 20 260, Korčula
Ako molite devetnicu bl. Ozani, onda se utječite samo njezinom zagovoru, kako bi se moglo utvrditi je li primljena milost po njezinu zagovoru.