Sprovod s. Eugenije Ivković Ispis
Subota, 23 Ožujak 2013 09:39

2013-3-23-sprovod eugenijaU petak, 22. ožujka, ispratili smo našu s. Eugeniju na mirno počivanje tijela do dana uskrsnuća. Sprovod je vodio dominikanac o. Alojz Čubelić, prior, uz nazočnost svoje subraće, našeg domaćeg župnika vlč. Žlebečića, sestara i rodbine.

Osvrćući se na životno poslanje s. Eugenije, o. Čubelić je između ostaloga rekao:
"Začuđujuće je kad se pitamo o smislu svog života i životnog usmjerenja koliko imamo prigoda za lutanje i vrludanje, koliko se zapravo pokazujemo šeprtljama i onima koji ne uspijevaju doseći i živjeti neke ideale. Ako smo iskreni prema sebi u to se uvjeravamo iz dana u dan. Pa tako, što više vrijeme odmiče, umjesto da u nama raste ono što se zove mudrost, umjerenost i razboritost, vidimo obrnut proces, u kojem nam snage kopne, ideali postaju nedostižni i miljama udaljeni od konkretne svakidašnjice. Pa ipak to nas ne bi trebalo čuditi. Pogledajmo kako je i sam Isus svojim učenicima bio i ostao zagonetka. Skoro da su mislili da je pomalo sišao s uma, jer postavlja čudna pitanja i preokreće redovita stajališta o onome tko je naša obitelj? „Tko je moja majka i braća moja“?
Mislim da upravo ovo možemo reći za pokojnu sestru Eugeniju Ivković. Evo naše sestre koja je u svom dugom i dobrom središtu molitve, razmatranja i nadahnuće da se može suočiti s onim što je po sebi razorno, uznemirujuće, pogibeljno. Ona susreće Boga svjesna svog siromaštva i slobode koju samo Bog može udijeliti. Njegova prisutnost u pokojnoj Eugeniji je bio znak njezine raspoloživosti za sva pitanja, pa bila ona ponekad i nezgodna.
Mi vjerujemo da je pokojna Eugenija dragovoljno prihvatila ono što nam Gospodin predlaže, bez obzira što to ponekad iziskuje golemu cijenu."


Od s. Eugenije se u ime sestara oprostila priora s. Slavka Sente:
"Zaista je ovaj naš život, pa i smrt misterij pred kojim ostajemo nijemi, bez teksta. Do pred nekoliko sati, pa i minuta postojala je komunikacija između nas i s. Eugenije, odgovarala bi na naša pitanja, bilo gestom bilo riječima, primala naše male usluge. U svakom slučaju ŽIVJELE  smo zajedno, disale zajedno, molile zajedno. A u jednom trenu, njen govor prekine gusti veo šutnje, njene oči izgubile su životni sjaj. Je li nas još čuje? Ostat će tajna!
Rođena je 1. listopada 1926. u Brnazama, kao peto dijete, od oca Stjepana i majke Ane rođ. Bajić. Radišna i ambiciozna tragala je Anđa za nečim ili nekim tko bi zadovoljio njena mladenačka traženja. Odgovor nalazi u odluci svoje starije sestre, Mare, odnosno s. Leonarde, koja odluči posvetiti se Bogu u redovničkom životu.  I Anđa je krenula za Onim čije usne rekoše njeno ime. U ostvarenju poziva nije je spriječila ni bolest koja je, u jednom razdoblju, ozbiljno poremetila njene fizičke snage. Posljedice toga trajno će osjećati.
Ušla je u isti, dominikanski red, koncem srpnja 1943. Redovničko je odijelo i ime - s. Eugenija - dobila 1945., a prve je zavjete položila 1946. Otada kreće u nove avanture, kuda je šalje redovnička poslušnost. Tako je nalazimo u Šibeniku, u Bolu kod braće dominikanaca, u Kostelu na župi, u Dubrovniku na liječenju, u samostanu sv. Martina u Splitu, onda pet godina djeluje u Virju na župi, nakon čega se vraća opet u naš samostan u Šibeniku, gdje ostaje deset godina. Potom, evo je u Starigradu, odakle odlazi u župu Desinić, gdje ostaje jedanaest godina. Posljednja postaja njena života i djelovanja je ovaj samostan Bl. Hozane u Zagrebu, gdje dolazi 1982. Upravo tu je, 20. ožujka, 2013., Gospodar života i smrti stavio točku na njeno ovozemaljsko putovanje i djelovanje.
Što je radila s. Eugenija na svim ovim mjestima i župama gdje ju Providnost preko redovničkih poglavara vodila?
Teško je definirati svaki posao, ali sa sigurnošću možemo reći da je bila vrsna u svakom umijeću: kuharskom šivačkom, sakristanskom; okušala se i u sviranju i kao odgojiteljica u dječjem vrtiću. Mnogi roditelji, čiju je djecu čuvala, i danas je se rado sjećaju i pozdravljaju je. Nije se ustručavala, kao što je sama znala reći, prihvatiti bilo koji posao ili zanat."


Nakon sprovoda slavljena je sveta misa zadušnica u samostanskoj kapeli.

 

s. Slavka Sente