Živi vez neba i zemlje Ispis
Subota, 26 Siječanj 2019 19:55

2019-1-27Služba propovijedanja, tumačenja Riječi, poznata je i kao ljubav prema mudrosti priznata još prije Krista. Naime, kako saznajemo iz starozavjetnih čitanja »I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita« (Neh 8, 4a). Toj službi posvetio se i Isus.

 

Kako saznajemo iz današnjih evanđeoskih redaka, Isus se kao i svake subote uputio u sinagogu naučavati. Pružili su mu knjigu proroka Izaije u kojoj stoji napisano »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje«. Sav je narod čekao tumačenje. Nekoliko riječi tumačenja koje je uputio Isus temelj su evangelizacije i kriterij prepoznavanja plodova. Isus je rekao: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima« (Lk 1, 21).


Naime, »kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva« (Jak 2, 26), odnosno, kao što ljubav bez zauzetosti ne postoji tako i riječ ostaje samo riječ dok se ne utjelovi. To je novost Isusa Krista, konkretizacija spoznaje, utjelovljenje riječi, povezivanje vrijednosti i fizičke stvarnosti, podrijetla i svakodnevne djelatnosti. Isusova novost se sastoji u skladu između znanja i djelovanja, u ravnoteži zvanoj ''živo svjedočenje Riječi'' koje uprisutnjuje sjaj Istine. Tu novost prepoznali su i prihvatili prvi apostoli, ali i brojni Kristovi nasljedovatelji. Upravo na skladu između znanja i djelovanja inzistirao sv. Dominik. Otac reda Propovjednika shvatio je da propovjednik mora biti živa slika evanđelja, utjeloviti Riječ. Stoga je i papa Franjo 2016. godine članovima opće skupštine dominikanskoga Reda uputio riječi: »Dijeljenje Božje riječi traži svjedočanstvo. Propovjednik mora biti svjedok. Svjedok utjelovljuje nauk, čini ga opipljivim, privlačnim i nikoga ne ostavlja i prema nikome nije ravnodušan; on istini pridružuje radost evanđelja, znajući da nas Bog ljubi i da smo predmet njegova neizmjerna milosrđa«*.


Koliko je istina važna za ''živo svjedočenje Riječi'' i da upravo istini treba dati primat kako bi vjera bila čvrsta naučavao je jedan od najveći filozofa i teologa srednjega vijeka, dominikanac, sv. Toma Akvinski. Mudrost treba ljubiti, istinu treba tražiti i prihvatiti od koga god dolazila, jer istina ne može biti protivna zdravu nauku, baš kao što razum nije protivan vjeri. Samo sklad vjere i razuma čovjeka može vinuti do spoznaje Otajstva, samo utjelovljenje Riječi drugome i drugačijem može vjeru učiniti opipljivom. Živo svjedočenje Riječi zadaća je svakog Kristovog nasljedovatelja, štoviše svi kršćani pozvani su biti živi vez neba i zemlje, biti blagovjesnicima siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, danas ispuniti Pismo koje slušaju, koje proučavaju. Pozvani smo utjeloviti Riječ u vlastitu svakodnevicu.  


s. Ivana Pavla Novina, OP


*Tekst ispisan kurzivom misli su pape Franje koje je 04. kolovoza 2016. uputio članovima opće skupštine dominikanskog Reda. Vidi: http://www.dominikanci.hr/index.php/jubilej/2770-papa-s-dominikancima