Preobrazba u okrilju tišine Ispis
Subota, 16 Ožujak 2019 18:46

2019-3-17''Stablo koje se ruši stvara veliku buku, a šumu koja raste ne čuje se (Mahatma Gandhi)''.


Veličanstven govor o Kristovu preobraženju, baš kao i u našoj svakodnevici, lako zasjeni možda najvažniji detalj evanđeoske poruke druge korizmene nedjelje. Na samom kraju, baš tamo gdje bi trebalo biti mjesto za zaključnu riječ, onu što će nam najduže odzvanjati u ušima, stoji pisano da su učenici šutjeli (Lk 9, 36).


Rijetki su to bili trenuci kada su učenici ostali u tišini, bez riječi, ali nije li tako da su nakon njih uslijedile najizvrsnije pouke ili susret s ljepotom Božje biti? Malo je onih ozdravljenih koji su poslušali Kristov savjet da se u tišini vrate u svoje sredine, možda onaj jedan slijepac što se vratio zahvaliti Kristu, a nije li tako da je zapravo jedino on ozdravio? Rijetki su Abrahami koji su spremni u vjernosti čekati obećanu nagradu ili Marije koje u tišini srca čuvaju Riječ. Baš kao što su rijetki oni koji su spremni za rast u kreposti ili za intelektualni rast. ''Priroda nikad ne čini skokove'' poznata je misao njemačkoga filozofa G. W. Leibniza koju bi osim na prirodu, još više trebali primijeniti na čovjekov rast do punine Kristove. Dug je to put, proces od koljevke do iza groba, bez skokova. Proces u kojem do izražaja dolazi da je upravo šutnje ''sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate sadržajem (Benedikt XVI)''. Preobražaj iz neugledne gusjenice, ne u leptira, već u biće koje u tišini i bez riječi gleda Božju bit. Stoga, nije čudo da je sv. Toma Akvinski zaključio kako je najviši stupanj blaženstva jednostavno i samo: Boga gledati.


No, današnji je svijet, svijet mnoštva praznih riječi, besmislene buke u kojoj se lako ukrade Riječ, svijet u kojem vlada površnost, lažni mir i trčanje za zamišljenim vrhuncima, svijet s mnoštvom bogova i igara, svijet koji viče da se želi preobraziti, a spreman je samo uobraziti se – baš kao što je to bilo u vrijeme kada se rodio i živio obični tesarov sin. Sin toga tesara, koji je život proveo u tišini, i u ovo korizmeno vrijeme poziva nas da dozvolimo Lončaru da oblikuje našu nutrinu i da nas preobrazi na sliku slavnog tijela svojega. I ove smo korizme pozvani izaći iz svoje oholosti i samodostatnosti, šutjeti i u okrilju tišine vlastitoga bića osluhnuti Božju riječ i Bogu dati da i s našim bićem započne proces preobraženja. ''Sva su velika djela pripremljena u pustinji, pa i otkupljenje svijeta. … Proroci, apostoli, propovjednici, mučenici, pioniri znanosti, nadahnuti umjetnici svake vrste, obični ljudi ili Bogočovjek …'' svi su se i moraju podložiti istom zakonu i platiti danak životu u šutnji, napisao je istaknuti francuski dominikanac filozof i teolog A. D. Sertillanges. To je jedini put do cilja preobraženja. Naime, ''Stvoritelj je u tamnoj noći i njezinoj veličanstvenoj praznini oblikovao svemir. Tko želi okusiti stvaralačku radost, ne smije žuriti izreći ''fiat lux'', pogotovo ne prirediti smotru svih životinja svijeta. Neka u povoljnoj tami poput Boga nađe vremena za raspoređivanje zvijezda po nebu'' (A. D. Sertillanges).

 

s. Ivana Pavla Novina, OP