Zatvorena vrata Ispis
Subota, 27 Travanj 2019 11:02

2019-4-28Ljutiti i rastreseni ljudi često vrata otvaraju i zatvaraju veoma naglo i grubo, ne razmišljajući i ne brinući se kakvu buku i nemir ostavljaju kao posljedicu onima oko sebe. S druge strane, ljudi koji su brižljivi, koji imaju osjećaj za drugog čovjeka koji dođe do njih, zatvorit će vrata određene prostorije, kako drugi ljudi ne bi slušali njihov razgovor, ono što je opet intimnije, skrivenije, nečija tajna ili nečiji problem.

 

Zatvoriti vrata u tom slučaju, osoba će učiniti obzirno, ne smetajući druge, svjesno, znajući da će pomoći subratu/sestri da lakše otvori svoju dušu ili iznese problem. Tako zatvorena vrata simboliziraju prostor intime, osobni prostor. Kao djeca često smo znali čuti od naših starijih: ''Sve što se govori u ovoj kući, neka ne izlazi iza ovih vrata van.'' Tako vrata skrivaju i štite srce zajedništva, ma kroz kakve oluje i bure ono prolazilo ponekad. Zanimljivo je primjetiti detalje kod evanđelista Ivana. Ovonedjeljno evanđelje progovara nam o strahu, radosti, vjeri i nevjeri, opipljivosti, jednostavno – o svemu onome s čime se jedan kršćanin susreće na svome životnome putu, u oblikovanju odnosa s Uskrslim Kristom, i to sve - iza zatvorenih vrata!


Učenici su susreli Uskrslog tek kada su zatvorili vrata, Toma je dodirnuo Uskrslog tek kada je prešao prag vrata i zatvorio vrata. Postoji pozitivni egzistencijalni prag koji moramo proći da bismo imali iskustvo Uskrslog, postoji područje onog najintimnijeg što čini čovjekovo srce, postoji dio nas samih u koji moramo uči da bismo iskusili ono onkraj zemaljskoga. Zemaljske brige, tjeskoba i često beznađe (koji je grijeh protiv nade!) u koje sve više upadaju kršćani znak je da smo kao suvremeni kršćani izgubili temeljni kompas – Uskrslog. Uskrsli nam svojom egzistencijom doslovno viče da moramo prijeći prag i zatvoriti vrata svemu onome što nas dijeli od njega i ući tako ući u Njegov mir. Tek u tom miru jačamo vjeru, ljubav i nadu u Bogu. A taj mir se odražava i u našoj svakodnevnici.


Ukoliko smo u miru Uskrsloga, nećemo se baviti tuđim životima, ogovaranjima, klevetanjima, neće nas tako često obuzimati zavist i potreba da drugoga ponižavamo, a sebe uzdižemo, da mi budemo u centru pozornosti ili da uživamo glumiti žrtve svakodnevnog života. Čovjek koji je obuzet mirom, koji spominje evanđelist Ivan, zna tko je njegov kompas – Isus Krist! U tom smjeru se kreće, usmjerava svoj život prema onome na što ga sam Krist upućuje – prema vječnom životu. Tada ne postoji vrijeme za životarenje, već se uistinu živi. Živi se tako da i drugi osjećaju taj mir, počevši od samog doslovnog zatvaranja ili otvaranja vrata, pa sve do stvaranja one unutarnje želje u subratu/susestri da i on sam pokuca na naša vrata, unutarnja vrata kroz koja probija mir Uskrsloga!

 

s. Manes Puškarić OP