Isusovi učenici Ispis
Petak, 06 Rujan 2013 12:50

23. nedjelja kroz godinu C – Mudr 9,13-18b; Flm 9b-10.12-17; Lk 14,25-33



2013-9-6-mostDijelovi evanđelja ove nedjelje pomalo iznenađuju. Ovdje Isus govori kako treba dobro proračunati imamo li s čime dovršiti ono što započnemo graditi. No kad bismo tako gledali teško bi se itko usudio uopće početi graditi, jer rijetko tko ima toliko gotovine da bi bio spreman odmah sve troškove podmiriti. Isto tako, Isus spominje kralja koji neće ići u rat s deset tisuća vojnika ako mu protivnik ima dvadeset tisuća.


    Čini nam se to u suprotnosti s onim što sv. Pismo inače preporučuje. Sjetimo se kako je David pobijedio Golijata samo s praćkom. On se posve sigurno ne bi uputio u bitku da je dobro razmislio o svojim izgledima. Na više mjesta u Starom zavjetu čitamo kako je mala izraelska vojska nadjačala neprijatelja. Dovoljno se prisjetiti izlaska iz Egipta. Uz Božju pomoć Izrelci su izašli iz Egipta, a vojska faraonova je završila ispod voda Crvenoga mora.


Zašto Isus ne govori ovdje o tome kako se iznad svega treba pouzdati u Božju pomoć? Neobično je da Isus ovdje govori o proračunavanju i promišljanju. Vjera nadilazi svaki proračun, a Božja snaga i Božja pomoć uvijek nadmašuju sve ono što čovjek svojim naporima može postići.


    Isus o tome govori posebno vezano uz temu kako biti i postati njegov učenik. Želi da je svatko svjestan toga da treba sve ostaviti i uzeti svoj križ i tek tada može biti njegov učenik. Zato navodi te primjere i upozorava na dobro promišljanje i razmišljanje. Koliko god nam se na prvi pogled čini da Isus od nas očekuje neke ljudske proračune, ipak mislim da je ovdje riječ o tome da Isus želi od svakog pojedinog, koji razmišlja o tome da pođe za Isusom, da dobro promisli i da bude svjestan što to znači slijediti njega.


    Isus napominje da slijediti njega znači uzeti svoj križ i nositi ga. I pita svakoga: „možeš li to?“ Možeš li poći za mnom, ostaviti sve svoje mile i drage, zaboraviti čak i na sebe i život svoj dati za druge? Možeš li slijediti mene i činiti po uzoru na mene? Činiti dobro, pomagati drugima, ako treba i život svoj dati praštajući onima koji su ti naudili? Ako sve to nisi spreman, ako nisi na to pripravan, onda nećeš moći biti sol ove zemlje.


    Isus od svakog očekuje ozbiljnost odluke, ali ne taji poteškoće koje čekaju svakog njegovog učenika. Ne obmanjuje iluzijama, ali obećava nagradu vječnog života i stostruku plaću već na zemlji. Potresna je ozbiljnost njegovih riječi. Toliko potresna da bi svatko mogao posumnjati može li on doista ostaviti sve radi Isusa.


    Ovaj evanđeoski odlomak veže me uz jedan događaj iz mog života. Sjećam se da je upravo ovaj odlomak djelovao na mene da drugačiju odluku donesem. Naime, prije nekih petnaestak godina razmišljala sam o tome da pristupim nekim klauzurnim sestrama. Posebno se sjećam jedne djevojke koja je upravo tada pošla u klauzurni samostan i ja sam poželjela učiniti isto. Razmišljala sam i molila, i upravo tada sam pročitala ovaj odlomak Svetog pisma. U tom trenutku ovi retci evanđelja su mi bili znak da to nije za mene, da ja zapravo ne bih mogla živjeti u nekom klauzurnom samostanu. Ovi su me retci potakli da još malo bolje razmislim i ne upustim se tako brzo u odluku. Nastavila sam moliti i tražiti gdje bi me to Gospodin trebao. Kasnije sam donijela odluku da pristupim sestrama dominikankama.


    Mislim da nas Isus ovim riječima želi zaštititi od nekih prenaglih odluka i sačuvati od toga da nas jednog dana ismiju u slučaju da ne uspijemo, kao što bi se dogodilo čovjeku iz evanđelja ako ne mogne dovršiti kulu. Zaprepašćuju nas i Isusove riječi o mržnji prema svojoj obitelji. I ovdje je Isus drastičan, ali sve zato jer želi posebno naglasiti da njegov učenik treba biti spreman baš sve ostaviti i Isusa staviti na prvo mjesto.     Isuse, pomozi nam da se ne uljuljamo u lažne sigurnosti i da uvijek budemo svjesni toga što to znači biti tvoj učenik.



s. Barbara Bagudić OP