Zaodjenuti Isusom Kristom Ispis
Subota, 30 Studeni 2013 08:22

Prva nedjelja došašća A – Iz 2, 1-5; Rim 13, 11-14a; Mt 24, 37-44


DosascePočetak došašća u sve tri liturgijske godine obilježen je pozivom na bdjenje i budnost radi Gospodinova dolaska. Ne zna se o kojem je dolasku riječ ni kada će se zbiti. Zato su crkveni oci govorili da se radi o više Kristovih dolazaka. Gospodin dolazi u običnosti naših dana, u svakodnevici u kojoj se ljudi žene i udaju, sade i grade, jedu i piju, rade svoje uobičajene poslove. Tko će u tome prepoznati Kristov dolazak, njegovu milosnu prisutnost? I tko će odgovoriti vjerom, svojim pristajanjem uz njega, radošću što je došao?


Gospodin dolazi u običnosti naših dana i uzima u svoju vječnost jedne, a druge ostavlja. Nikad nismo pripravni za čas smrti svojih najbližih, jer Gospodin uvijek poziva iznenada, ma koliko i sami vidimo da nema nade za produžetak života. Razmišljamo li da će tako iznenada doći i čas naše vlastite smrti, da ćemo biti pozvani na susret s Gospodinom licem u lice? Kako možemo bdjeti i biti pripravni?
Krist će konačno doći na koncu ovoga svijeta i završiti ovu zemaljsku povijest. Hoće li se njegov dolazak zbiti za našega zemaljskog života? I to je moguće, jer o tom času ništa ne znamo.


Kako bdjeti i kako se pripremiti za bilo koji njegov dolazak? Apostol Pavao nam daje savjet u Poslanici Rimljanima: "Odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti" (Rim 13,12) jer je dan svanuo. Ostavimo razvratnosti, nerad, svađu, ljubomoru i "zaodjenimo se Gospodinom Isusom Kristom" (Rim 13,13).


A prorok Izaija nas poziva skupa sa izraelskim narodom: "u Gospodnjoj hodimo svjetlosti" (Iz 2,5). Taj hod u svjetlostu prorok vidi u sveopćem miru koji će toliko obuzeti ljude te će "mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove" (Iz 2,4), neće više ratovati, nego će oružje pretvoriti u oruđe za rad. Mir je očekivanje mesijanskih vremena.


Tko je u svjetlosti taj je u Kristu. Ako hodimo u svjetlosti mi smo u Kristu, za nas je on već došao i nema nikakve bojazni od nekog iznenadnog dolaska i straha od nespremnosti. Ali to zahtijeva stalnu budnost jer smo slabi ljudi i lako se prepustimo onome što je lakše, onome što čini većina ljudi. No, ima li u nama čežnje za Kristom? Za njegovim dolaskom i blizinom?


U došašću je značajna simbolika svjetla. Palimo jednu po jednu adventsku svijeću. Polazimo na mise zornice prije sunčeva izlaska ili u osvit zore, očekujući dan. Svjetlost, gdje god je vidimo, govori da netko bdije ili je budan, ili je ostavio svjetlo radi neke sigurnosti. Nitko ne voli tamu, osim onih koji čine zla djela. Sve to izražava ljudsku čežnju za svjetlom istinskim, koje ne samo obasjava naš svijet nego rasvjetljuje našu nutrinu, a to svjetlo je zasjalo dolaskom Sina Božjega na zemlju.


s. Blaženka Rudić OP