U tvojoj je moći biti vjeran Bogu Ispis
Petak, 14 Veljača 2014 12:38

Šesta nedjelja kroz godinu A - Sir 15,15-20; Ps 119,1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2,6-10; Mt 5,17-37

14.02.Čovjek; biće duha i tijela i sve stvorenje, podvrgnuto je raznim vrstama zakona prirode koji omogućavaju uvjete za život. Uvjeti života i sam život velik su nezaslužen Božji dar, koji uvijek ostaje u Božjoj ruci. No, iz velike ljubavi Bog je čovjeku poklonio puno više; razum i duhovni život; priliku da uvijek živi u Božjoj blizini. Iako se prvi čovjek zaveden zlom odmetnuo od Boga, Bog ga nikada nije napustio.

Pratio ga je kroz život i povijest, sklopio s njim Savez i konačno mu po Kristu zauvijek otvorio vrata života. Da bi baštinio život, Kraljevstvo Božje i kročio kroz Vrata Života, čovjek svoj život mora uskladiti s Božjim zakonima. Bog čovjeka poziva na život vjere i poslušnost Njegovu glasu, no čovjeku je dana sloboda da se opredijeli; što on više voli, to će mu se dati (Sir 15, 17).  


Za vrijeme Isusova života mnogi suvremenici, pismoznanci, farizeji, poznavatelji Hrama i Zakona te brojni što iščekivaše Mesiju nisu prihvaćali Isusa. Mnogi ga, možda i ne znajući da je tako, iz onog istog razloga ne mogu prihvatiti ni danas. Naime, za Isusove suvremenike možda bi bila prihvatljiva Isusova blagost, prihvatljiva bi bila i čudesa, možda i to da je Sin Božji samo da je bio spreman podložiti se kompromisima koji će pravdati političke poteze i vlastite interese borbom za Božje Kraljevstvo. No Isus je ponavljao da Božje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta i da mjesto u tom Kraljevstvu daje Bog prosuđujući naša dijela. I sve bi se to prihvatilo da nije dodao da zna da mnogi pokušavaju manipulirati Božjim Zakonom, a on nema namjeru tako: nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti (Mt 5, 17). On, kaže da je Pravednik, mislili su. I još se osudio izreći da Bog prosuđuje srce i bubrege i da sve vidi i dodati:  tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom (Mt 5, 18). To je bilo previše, bili su prozvani. A na to je još dodao i primjere kojima je raskrinkan svaki pokušaj manipulacije Božjim Zakonom. Tko je taj Isus, tko je On, da tako govori.

 
Zapravo kao i u današnje vrijeme, tako i kroz povijest čovjek je suočen s brojnim pokušajima manipulacijama zakonima, pravima i slobodama, ali i s Božjim zakonom s kojim bi na koncu sve trebalo biti usklađeno. Zato Isus sugovornike uvijek iznova upozorava da se manipulacijom zakonima ne uništava njihov smisao očuvanja vrednota, ni ne umanjuje se vrijednosti vrednota, nego se čovjeka raskrinkava kao manipulatora i suradnika zla. Još više, upućuje na nepromjenjivost Božjih zakona: zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći (Mt 5, 18).  Zakon, odnosno Božje zapovijedi (riječi) jedini su čvrst temelj za izgradnju života i jedini neprobojan štit života; u službi su očuvanja života i dostojanstva svakoga čovjeka. Božji zakoni su dar Saveza Boga s ljudima; čvrst su oslonac i pomoć na zemaljskom putovanju, ali i obveza čije nepoštivanje rezultira uništavanjem života, udaljavanjem od Boga i kročenjem u vlastitu propast.


Život i smrt Izraela, odabranog naroda (gdje odabranog ne predstavlja položaj nego odabir na odgovornost)* ovisili su o njegovoj vjeri u Boga i vjernosti Savezu. Savez pak u hebrejskom izričaju predstavljao je odluku, odnosno obavezu koju je podložnik preuzeo na sebe. U ovom slučaju poštivanje desete Božjih Riječi (zapovijedi). Vjernost zadanoj riječi trebala je osigurati blagoslove, a nevjernost prokletstvo. Kad su Isusa pitali kako to tvrdi da nije dopušteno otpustiti ženu kad im je Mojsije to dopustio Isus je odgovorio: od početka ne bijaše tako (Mt 19, 8). Isus se za nas prinio kao žrtva, otkupio nas i otvorio nam vrata života, ali i naglasio da baštinici istinskog života postajemo vjerom u Boga i čuvanjem Božjih zapovijedi. Kao i nekada svojim suvremenicima i nama Isus poručuje da nas Bog poziva da živimo kao u početku, kako nas je On zamislio. Tu poruku naglašava i Leon Veliki kad lijepo izražava: čovječe, preni se i spoznaj dostojanstvo svoje naravi. Sjeti se da si stvoren na Sliku Božju**. Ne zaboravi ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran (Sir 15, 15) i znaj da stoji pisano: što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube (1 Kor 2, 9).


*Za tumačenje pojmova odabranog naroda, Saveza, Božjih Riječi i vjernosti usp. Stipe Jurič, Biblija; misterij Boga i čovjekova spasenja izražen ljudskim jezikom, 2008. Zagreb, DNI, str. 42 – 73.
** Iz propovijedi Leona Velikog, Upoznaj dostojanstvo svoje naravi u: Časoslov III. str. 132.

s. Ivana Pavla Novina, OP