Tebe ja zaboraviti neću Ispis
Subota, 01 Ožujak 2014 07:48

Osma nedjelja kroz godinu A – Iz 49, 14-15; Ps 62; 1 Kor 4, 1-5; Mt 6, 24-34


boris„Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. (Iz 49,15)
Dva retka današnjeg ulomka iz Izaijine knjige zaustavljaju dah. Iz dva razloga. Majčina ljubav je sinonim za ljubav kojoj nema ravne. Za ljubav koja je postojana, vjerna, koja čeka i oprašta. Pa ipak. Događa se. Majke zaboravljaju plod utrobe svoje.

Ne samo zaboravljaju. Ubijaju. Na razne načine. Premda, je li to olakšavajuće ili otežavajuće, nisu toga svjesne. Znači, ni majčina ljubav nije dostatna, nije sigurna.


Drugi razlog je Božja tvrdnja: tebe ja zaboraviti neću. Kakva je to ljubav? Kakvu sigurnost ona nudi? Nama, vazda gladnima i žednima ljubavi i nježnosti, sigurnosti da smo voljeni i da nekom pripradamo, Bog kaže: tebe ja zaboraviti neću.
Ovo Bog odgovara na optužbu svoga naroda koji se tuži da ga je Bog zaboravio. Unatoč svemu što je Bog učinio za svoj narod, oni ne vide stalnu, trajnu i vjernu Božju prisutnost Boga koji je onaj koji jest za njih i s njima. Bog ne može zaboraviti čovjeka. Čovjek zaboravlja Boga. I Bog mu uvijek iznova dokazuje: tebe ja zaboraviti neću.


Ova dva retka iz Izaijine knjige opširnije tumači Isus u evanđelju. Govori o ljubavi, brizi i nježnosti Oca koji sve uzdržava, koji nikoga ne zaboravlja. Zna Otac naš da trebamo jesti i odjenuti se. Naša potreba za hranom je upravo izraz naše nedostatnosti, naše ovisnosti o Bogu. On drži naš život. Zato nema potrebe tjeskobno se brinuti oko toga. Dat će Bog. On hrani sve živo. Uzdržava život ptica i ljiljana u polju čije postojanje je kraće i manje vrijedno od ljudskog života. Isus kaže da Otac zna svaku sitnicu. On vodi računa o svemu. I to s velikom ljubavlju. Zaodijeva ljepotom cvijet koji živi nekoliko dana. I u tome uživa. Zar nam to ništa ne govori o Očevoj ljubavi prema ljudima? Prema svakome od nas pojedinačno. Isus poručuje: vi ste vredniji od ptica i od trave koja danas jest, a sutra se u peć baca. I svojim brigama ništa ne mijenjate. Otac vam svejedno daje, brinuli se vi ili ne. Na tu temeljnu istinu da smo od Boga stvoreni, od njega ljubljeni u svakom trenutku svoga postojanja mi ne možemo utjecati. Ali problem je što to ne razumijemo ili ne želimo shvatiti. Treba se prepustiti. Uživati u Očevoj ljubavi. Tada ćemo ispravno vidjeti svoj život i sve stvoreno. Slavit ćemo Boga. Za to smo stvoreni. To je pravednost Kraljevstva.


U odlomku današnjeg otpjevnog psalma, kao odgovor na Božju izjavu: tebe ja zaboraviti neću, ponavljaju se riječi: mir u Bogu, spasenje, hrid i neću se pokolebati. Čovjek to sebi mora ponavljati kako ne bi zaboravio tko je Bog. Ne neki daleki Bog, nego Bog naš Otac. Na Božju riječ: tebe ja zaboraviti neću odgovorimo: neću se pokolebati u toj vjeri da me ti, Oče, ljubiš i brineš se za mene.

 

s. Blaženka Rudić OP