Kratki životopis bl. Ozane Ispis
Nedjelja, 25 Svibanj 2014 04:27

Bl. Ozana, krsnim imenom Katarina Kosić, rođena je 25. studenoga 1493. godine u malom gorskom selu Relezi podno Lovćena u Crnoj Gori. O njezinoj obitelji nemamo gotovo nikakvih podataka. Roditelji su joj bili siromašni, te je vrlo rano počela i sama pomagati u obitelji ono što je mogla: čuvala je malo stado ovaca.

Viđenja koja je imala u ranom djetinjstvu odredila su njezin životni put. Naime, kao pastirica bila je izravnom dodiru s ljepotama prirode. Čitala je te prve tragove Božje prisutnosti, prve riječi njegova govora i objave. U nejasnoćama je postavljala pitanja majci. Majka je odgovarala koliko je znala i upućivala na veličinu Tajne, na put traženja Boga. U tom prirodnom okružju Bog je jače potvrdio svoju blizinu nakon majčinih tumačenja. Katarina je čuvajući ovce jednog dana ugledala utjelovljenu Riječ u liku malog djeteta. Dražest prizora obujmila joj je dušu milinom i ljubavlju. Ali slike je brzo nestalo i ostala je čežnja. Sljedeći put Bog ju je obdario viđenjem Čovjeka boli, Riječi raspete i krvave. Taj joj se prizor još dublje utisnuo u dušu i vodio do konačne odluke: slijediti Krista u muci. Nije to bilo lako i jednostavno odmah ostvariti. Ni majka nije prihvaćala olako te priče o viđenjima. Upoznati Krista dublje i slijediti ga moglo se u Kotoru, koji je pružao više. Katarina je bila uporna u svom naumu. Konačno je majka popustila.

U Kotoru joj je Bog progovorio na novi način otvorivši joj vidike duhovnog života, bogatstvo sakramenata i primjer nasljedovanja Krista. Našavši službu u obitelji gradskog suca Aleksandra Buće, Katarina je slijedila zov Božji. Aleksandrova supruga, plemenita gospođa Marina, prigrlila je Katarinu i poučavala je u vjeri. I našla je u Katarini dobru učenicu, gladnu Božje riječi, ljubavi i blizine. U sučevoj kući često su boravili i dominikanci, među kojima su bila i dva njegova brata. Katarina je upijala duhovnost, mudrost i asketizam ovih redovnika. Tako pripremljena prvi puta je blagovala Kruh koji je darovan za život svijeta, a u srcu joj je jačao žar velike želje: predati se sasvim Kristu.

Božji poziv bivao je sve jasniji. Odlučujući trenutak nastupio je na veliki petak 1513. god. Čitanje Muke i propovijed koja je tumačila taj događaj, toliko su je potresli, te je odlučila postati dominikanska trećoredica i živjeti u samoći i pokori kao 'zazidana djevica'. Tu odluku konačno je ostvarila 25. siječnja 1515. na znakovit blagdan: obraćenje sv. Pavla. Obukla je bijelu dominikansku tuniku, položila zavjete i uzela novo ime: Ozana, na uspomenu blažene dominikanke Ozane iz Mantove, preminule na glasu svetosti. Nastanila se u maloj sobici uz crkvu sv. Bartolomeja. Tu je provela 7 godina, a kad je mjesto nastradalo u potresu preselila se kod crkve sv. Pavla.

Ozana je bila obdarena mnogim izvanrednim darovima: darom nadnaravne ljubavi prema Bogu i bližnjemu, darom pokore i molitve, darom ulivenog znanja, viđenja, prorokovanja i čudesa. Njoj su po savjet dolazili biskupi i pučani. U svojim molitvama ona je nosila sve potrebe svojih sugrađana. Na njezin prozorčić dolazili su nevoljni i siromasi. Ona ih je tješila i pomagala. Zauzela se za svoj grad pred Bogom osobito u napadu turskog brodovlja 1539. i po njenoj molitvi i molitvi vjernoga puka grad je čudesno sačuvan od osvajanja.

Ozana je proživjela više od pedeset godina u strogoj pokori i neumornoj molitvi. Bog ju je pozvao k sebi  27. travnja 1565. god. kako bi gledala licem u lice Riječ koju je ovdje na zemlji razmatrala. I na času smrti tražila je da joj se čita Riječ, a za posljednju borbu okrjepila se Svetim Kruhom. Čuvši vijest o njezinoj smrti narod je izvikivao njezinu svetost, a ljepota njezine duše i miomiris života očitovali su se i nakon smrti. Na odru je izgledala je tako lijepa i širio se ugodni miris, da su je ostavili tri dana izloženu na poklon građanima Kotora. Blaženom ju je proglasio papa Pio  21. prosinca 1927. Danas joj se neraspadnuto tijelo nalazi u crkvi sv. Marije u Kotoru. Na njezin blagdan 27. travnja 2013.
Kotorski biskup mons. Ilija Janjić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić i vrhovna glavarica Kongregacije sv. Anđela Čuvara potpisali su Dekret o otvaranju procesa za proglašenje svetom bl. Ozane.

Ozana je grad na gori čija svjetlost svijetli današnjim naraštajima Crkve. Ona je proslavila Boga svojim životom, a Bog je proslavio nju krunom svetosti. U njoj imamo sjajan primjer i  moćnu zagovornicu na našem životnom putu.

s. Blaženka Rudić OP